Metakoncept.hr

Ovih dana Zagrepčani imaju priliku uživati u blagodatima ljudskih postignuća baziranih na znanju, tehnologiji, izumima, kulinarskim umijećima molekularne kuhinje te samoj umjetnosti kao takvoj i to sve na jednom mjestu i isto vrijeme. Da ostanem dosljedna praćenju zbivanja u Zagrebu i ovog puta je mjesto radnje Studentski centar, vrijeme od 19. do 23. prosinca, no tema je festival Touch me feel better. Hedonizam, uživanje, konzumacija svega i svačega obilježavaju ovaj festival u punom smislu tih riječi.
Na ulazu nalazi se upozorenje da ulazimo na vlastitu odgovornost te slijedi gotovo neprepoznatljivo predvorje kina SC uređeno  i dizajnirano od strane čovjeka  koji nas je prije svega ugostio sa palačinkama punjenim jabukama i šljivovicom. Odlična postava izložbe te labirint od crnog celofana dovodi do nepredvidivih i šokantnih izazova. Identifikacijski uređaj konstruiran na samom ulazu festivala vas determinira prema vašim konturama lica u serijskog ubojicu, liječenog alkoholičara, zlostavljača male djece ili pak neku od poznatih ličnost sa estrade, što svjetske to i hrvatske. Za jednu kunu moguće je dobiti majicu natopljenu supstancama za relaksaciju ili pak za podizanje energije, ovisno kome što odgovara te je glavni odgovorni za taj dizajn Đorđe Smajlović.

Instalacija Silvia Vujičića pod nazivom "Sublimacija" koji je inspiraciju našao u sveprisutnoj legalnoj supstanci kofeinu koji djeluje kao psihostimulans na centralni živčani, također je zauzela svoj prostor na ovom festivalu. "Konzumacija" čistog praha kofeina koji neodoljivo podsjeća na kokain (posebno za one koji ne znaju da je čisti kofein C8H10N4O2 zapravo bijele boje) moguće je udisanjem sitnih čestica koje se uzdižu kroz rupice na staklu kojim je omeđen taj prah. Upozorenje glasi, ne zadržavati se u prostoriji dulje od dvije minute. Nadalje, naprave i odjela namijenjena postizanju seksualnih užitaka također su namijenjena za uporabu. Prostorija u kojoj se mogao neograničeno konzumirati kisik te boca „smiješnog“ plina, koji je zasluga Zorana Todorovića iz Beograda i njegovog projekta „Smjeh“, neke je posjetitelje dovelo do stanja pospanosti zbog prekomjerne konzumacije plina koji je prvobitno anestetik.

Japanac Satoshi Morita predstavio je svoj izum, kapsulu u čijem se ovitku nalaze ugrađeni zvučnici djeluje kao fizički podražaj na tijelo jačinom zvuka koji se projicira kroz zvučnike. Poanta ovog patenta je osjetiti strujanje zvuka kroz tijelo, kralježnicu i kosti.
Prostorija s prašinom, From Dust Till Dawn, je pak interaktivna zvučna instalacija Markusa Deckera i Dietmara Offenhubera iz Austrije gdje se raspršivanjem prašine po starim gramofonskim pločama proizvodi zvuk. Interaktivne video igrice kojima se upravlja preko dodira na prsluku drugog suigrača te služe kao masaža i relaksacija, a predstavljaju ih Mike Satomi i Hannah Perner-Wilson. Moguće je bilo i Točenje sladoleda na dosad neviđeni način gdje se korisnik se povjerava mašini, koja sukladno razini tuge i stresa u glasu, određuje potrebnu količinu sladoleda koja će biti ispuštena: što si tužniji, to trebaš više sladoleda. Mašina se zove Dr. Whippy, a instalacija je djelo Demitriosa Kargotisa iz Velike Britanije. Osim Dr. Whippy-a poslužio nas je i robot koji toči whisky.
Naravno, već dugo nismo imali party na otvorenom u 12 mjesecu gdje je bilo sve samo ne hladno, te sve pohvale organizatorima na toplom zraku kojeg su opskrbili u kupoli ispred SC-a.
Sve je prošlo odlično osim male zamjerke na jednog člana rukovodećeg kadra koji nas je u dva navrata na neugodan način, točnije neugodnim rečeničnim konstrukcijama pokušavao izbaciti ili pak udaljiti s prostora na kojem se održavao festival. Možda jednostavno ne poznaje ljepši način kako saopćiti takve informacije posjetiteljima, za koje ne tvrdim da nisu opravdane, ali u svakom slučaju zaslužio je titulu party breakera.